Ilina, Vida i Petar

 Jedan od glavnih junaka knjige Letnja vreva sa vilom Sunčicom je dečak Petar.

Petar je zelenooki dečak kratke smeđe kose koja tokom leta posvetli, dok mu koža od sunca dobije bronzanu boju i zadrži je sve do duboko u zimu. Srednjeg je rasta, snažnih ruku i nogu, širih ramena i rumenih obraza. Iza dugih trepavica krije stidljiv i pomalo nepoverljiv pogled, naročito pred vršnjacima i nepoznatim ljudima.

Slobodno vreme najradije provodi u majdanu sa ocem i stricem. Tamo je vedar, opušten i spreman da satima pomaže u teškom poslu. Dok odrasli u kamenu vide materijal za rad, Petar primećuje boje, šare, pukotine, slojeve i neobične oblike. Njegova radoznalost stalno ga navodi da posmatra, istražuje i postavlja pitanja.

Majka ne živi sa njim, a njeno odsustvo Petar nosi kao tihu patnju o kojoj retko govori. Utočište pronalazi u crtanju i svetu mašte. Njegovi crteži puni su biljaka, životinja, kamenja i prizora iz struganičkog sela. U njima se prirodno spajaju umetnost i nauka: Petar pažljivo posmatra svet kao mali istraživač, a zatim ga bojama i linijama oblikuje kao umetnik.

Iako još ne ume da objasni ni šta je umetnost ni šta je nauka, Petar oseća da obe počinju isto, radoznalošću, pažljivim pogledom i željom da se otkrije ono što drugi ne primećuju.

 

Sinonim za Petra je intuitivnost, saosećajnost, kreativnost i nepokolebljivost.

Najjača njegova VRLINA je nepokolebljivost.

Jedna od glavnih junakinja knjige Letnja vreva sa vilom Sunčicom je devojčica Vida.

Vida je Ilinina starija sestra. Ta uloga joj ponekad prija, jer voli da bude oslonac mlađoj sestri, ali joj često postaje teret koji je prerano naučila da nosi. Obe devojčice su crnokose, sa izraženim šiškama, i fizički veoma slične, dok su po prirodi gotovo potpune suprotnosti. Koliko je Ilina razdragana, spontana i uvek spremna na šalu, toliko je Vida povučena, poslušna, ozbiljna i odmerena.

Život na selu Vidi često deluje jednolično i tesno. Dok njeni vršnjaci školski raspust doživljavaju kao slobodu, ona veliki deo dana provodi brinući o mlađoj sestri. Bazeni i mesta za druženje predaleko su da bi do njih mogla peške, pa joj dugi letnji dani teško padaju. Otac živi daleko sa svojom novom porodicom, a majka po ceo dan radi kao kasirka u marketu. Zato je Vida rano naučila da se oslanja na sebe, vodi računa o Ilini i preuzima obaveze koje ne bi trebalo da pripadaju detetu njenog uzrasta.

Najviše voli životinje. U njihovoj blizini oseća mir i sigurnost koje teško pronalazi među ljudima. Mašta da jednoga dana nauči nemušti jezik, da razume šta životinje osećaju, čega se plaše i gde ih boli. Internet joj zato nije samo beg od dosade, već prozor u svet znanja. Posebno je privlači veštačka inteligencija, jer veruje da bi uz njenu pomoć ljudi mogli bolje da razumeju ponašanje, potrebe i način sporazumevanja životinja.

Vidina radoznalost ne završava se na životinjskom svetu. Ona želi da razume biljke, šume, vodu, vazduh i promene koje se događaju u prirodi. Sanja da spoji ljubav prema prirodi, nauku i tehnologiju i da razvije sistem koji bi pomagao ljudima da na vreme prepoznaju bolest životinje, sušenje biljke, zagađenje vode ili znakove da je prirodna ravnoteža narušena.

Dok drugi u veštačkoj inteligenciji vide mašine i programe, Vida u njoj vidi moguću sponu između čoveka i ostatka prirode, način da ljudi ponovo nauče da slušaju, razumeju i poštuju svet kojem i sami pripadaju.

Iza njene tišine krije se devojčica velike osetljivosti, snažne mašte i neobične upornosti. Vida još ne zna kojim će putem krenuti, ali dobro zna kakav svet želi: svet u kojem čovek neće sebe smatrati gospodarom prirode, već njenim odgovornim delom, sposobnim da je razume, leči i čuva.

 
 
 

Sinonimi za Vidu su mudrost, saosećajnost, spretnost, hrabrost i doseljivost.

Njene najjače VRLINE su hrabrost i mudrost.

Jedna od glavnih junakinja knjige Letnja vreva sa vilom Sunčicom je devojčica Ilina.

Ilina je najveselija i najbučnija devojčica u Čarobnom Selu. Crnokosa je, zelenih očiju, preplanulog tena i osmeha koji kao da obasja sve oko nje. Deluje kao dar sa neba, a tako je doživljavaju i svi koji je poznaju. Gde je Ilina, tu su smeh, radost, vrcavost i ona neobuzdana životna iskra zbog koje niko dugo ne može da ostane neraspoložen.

Radoznala je, nemirna i spremna da proba sve što joj privuče pažnju. U jednom trenutku stoji za štafelajem i slika, već u sledećem bosonoga trči po livadi i sakuplja biljke. Taman kada pomislite da će se tome ozbiljno posvetiti, ona je već u voćnjaku, juri za Mitrom i želi da i sama peče kruške na ognjištu. Malo toga završi, ali gotovo sve započne sa oduševljenjem koje je teško odbiti.

Najviše voli da trči po kiši. Dok se drugi sklanjaju pod krov, Ilina izlazi napolje, podiže lice prema nebu i posmatra kako se oblaci sudaraju, kako se menja vetar i zašto munja uvek stigne pre grmljavine. Munja je ne plaši. Naprotiv, ona u njoj vidi zagonetku koju treba rešiti. Postavlja pitanja, istražuje kako nastaje električno pražnjenje i zamišlja da jednog dana može uhvatiti snagu oluje i pretvoriti je u energiju korisnu ljudima.

Ilina svet upoznaje kroz pokret, igru i neposredno iskustvo. Ne voli da stoji sa strane, već mora sve da dodirne, isproba i doživi. Njena radoznalost ponekad je vodi u zbrku, nedovršene poslove i sitne nevolje, ali upravo iz te potrebe da stalno istražuje nastaju njene najbolje ideje.

Svi se u jednom slažu: bez Iline bi Čarobno Selo bilo mirnije, ali i mnogo dosadnije. Ona nije samo njegov najveseliji stanovnik, već mala sila prirode koja u svakoj pojavi vidi novu avanturu i novo naučno pitanje.

Sinonim za Ilinu su radost, vrcavost, sloboda i nesputana energija.

Njene najjače vrline su nesputanost i razdraganost.

Himna Čarobnog sela

Pišite nam

Girl with Ice Cream